Poruka za kuhare: Nemojte piti sa kolegama do 3 ujutro

Screenshot_20181127-113100_Gallery
0

Model divljeg kuharskog života prvi je vjerojatno afirmirao Marco Pierre White, da bi ga legendarnim učinio Anthony Bourdain u svojoj knjizi Kitchen Confidential i u nekim svojim televizijskim serijama. Razlog je očigledan, work hard play hard prirodna je filozofija teških profesija. Kuharski posao je brutalno težak i stresan, rade ga uglavnom mladi muškarci, mnogi među njima žive od kuhanja i nemaju svi ambicije biti veliki chefovi, nekoliko pića s kolegama poslije smjene je vraćanje u balans. Međutim, takav obrazac ponašanja za chefove koji žele napraviti ozbiljnu karijeru zapravo je katastrofalan.

Prvo, ako pijete do tri ujutro teško ćete idućeg dana koncentrirano odraditi desetak sati u pripremi i servisu. Ambiciozni kuharski posao zahtijeva maksimalnu preciznost, koju je uglavnom nemoguće postići ako ste se probudili mamurni.

Drugo, ako radite do ponoći pa onda još pijete do tri ili četiri ujutro a idući dan ponovo radite punu smjenu, kad ćete pronaći dovoljno vremena za edukaciju, praćenje scene, odlazak u druge restorane, internetski ili stvarni obilazak dućana koji vam trebaju i općenito za unapređenje svog posla.

I treće, najvažnije, profesionalna fraternizacija najgori je socijalni segment ponašanja unutar većine zanimanja, bilo da je riječ o liječnicima, novinarima ili kuharima. Fraternizacija unutar profesije sprečava objektivnu konkurenciju i zamagljuje greške. Ako smo si svi dobri, ako smo svi drinking buddies, kako reći kolegi da je napravio nešto loše?

Profesionalna fraternizacija, dakle redovito intenzivno druženje kolegama, u kuharskom poslu kao i u većini drugih profesija, uništava kriterije kvalitete i vodi u tešku kolektivnu prosječnost. Stoga je David Skoko, kao i svaki kuhar koji to čini,  apsolutno u pravu kad poslije posla odlazi kući. To je najbolji put da se ostane u visokoj profesionalnoj formi.

Izvor: Plava kamenica